Werther – Crna Buducnost lyrics

Opet na sceni, u ruci odbaceni mikrofoni, scena je prazna, a svjetla su ugasena ..
Sreo sam tog covjeka, starijega vijeka,
Cigaretu me zamolio, cigarete nisam imao,
Eto nesreca, pred dva mjeseca prekinuo
'Sta ce mi, ionako samo smrdi'
Sta sam mog'o reci, neg 'sorry stari, nula bodova',
Spustio on glavu, otvorio ruku, reko 'A imas li ovoga?'
'Ma cega sad, vi's da moram ic, ajd brze da vidim'
I vidim mu u ruci zahrdala kuna, slavuj se jedva nazire
Kazem 'Sto je starce?' Kinta ne pristize?
'Molim te ako imas imalo', posramljeno rece
Nije mogo reci 'novac', pokuso, ali pece
Pece i mene kad vidim to naborano lice,
Zrtvu osrane politike i ulice
Uveo bih promjenu, da imam vlast i moc,
zavrsila bi ova beskrajna noc.
I crna je buducnost i posteni ginu
napustaju domovinu i traze novu sudbinu,
U ovu vjere nemaju, polumrtvi svijetom lutaju,
Ne zele smrt, zele posadit zivota vrt,
Rodit dijete, imat jace karte,
od zivota,
Zele radosti, ne zele pokapati kosti(echo)
Nisam znao imam li sitnisa,
Al mozda me natjerala neka sila visa
Da kazem da nemam i pricu tog starca otslusam.
Priblizio se i tiho rek'o 'Mozda i ti zavrsis ovako.'
Potreslo me to, ne znam zasto, ne znam kako.
Rekao je 'Nisam ja prosjak i ja sam jednom bio jak
posten covjek, od mene zdraviji ni lijek.'
Druzio se s Kosorkom dok je nosila minice
Kaze bio mlad i zgodan, obozavale ga curice.
A sad luta gradom, pun tuge i nevjerice.
Krije lice propalice.

I crna je buducnost i posteni ginu
napustaju domovinu i traze novu sudbinu,
U ovu vjere nemaju, polumrtvi svijetom lutaju,
Ne zele smrt, zele posadit zivota vrt,
Rodit dijete, imat jace karte,
od zivota,
Zele radosti, ne zele pokapati kosti
Izvadio je sliku, na njoj on sam,
Nisam mogao vjerovati, kao san,
Je izgledao,
Unistio ga rat, kaze,
zenu ugledao,
Kako trci za tramvajem s djetetom u rukama.
A njemu se lice iskrivilo, sav na mukama
Rekao, i ja sam jednom ljubav imao,
Bili smo sretni,
Nas brak krasila su 4 divna sina,
Sva 4 sad leze u grobovima
I zena zajedno s njima
Slomio sam se kad sam to cuo,
Mada sam sve to na Tv-u vidao,
Ispred mene vise nije bio oronuli starac,
Nego od dvadesetak godina mladac,
Oci su mu se promijenile, sad su vatrenije,
Sjetio se svoje drage zene, dostigle ga agonije,
Koje su ga davno mucile.
Kroz svo ovo vrijeme, ruke su ucile,
Kako da pretrpe bol,
Izdrze na ranu stavljenu sol,
Ali crna buducnost je upravo to.
Izvadio je kemijsku,
Reko da je uzmem, u dzep turnem
Ja sam odbio, rek'o 'Mozda ce ti zatrebati'
On me pogledao, poceo se cuditi
'Salis se? Pa ja sam nepismen!'

Jos jedan grom iz vedra neba,
Nisam mog'o rec' 'Tako ti i treba'
Nije on kriv sto je otis'o branit domovinu,
Nije kriv sto je izgubio imovinu i
Nije kriv za politiku otrovnu,
Onih, sto su ljudskim sudbinama ko pijunima upravljali,
A evo jutros se pod rukom pravde saginjali
I uistinu, jednog dana i njih ce istina stici
A mali ljudi ce pustiti krik i ruke u zrak dici.
Ne gledajte okolo, mi smo ti mali ljudi,
I ako nista ne ucinimo, nego se nastavimo pravit ludi,
Stici ce i nas, vremena slabost,
Jednom rijecju, starost.
Evo, pokusavam napisati,
jos nekoliko pametnih izustiti,
Ali kemijska sto mi ju starac dade,
Ne radi vise, tinte nestade ..